TRANSLATE PREVEDI

FLAG COUNTER

Flag Counter

САБИРАЊЕ ДЕЛА

САБИРАЊЕ ДЕЛА
Уз помоћ Бога. - Пут ка Сабраним делима

Архипелаг

Архипелаг
РУЗМАРИН

субота, 31. октобар 2009.

Mladi Davičo

(2)

Počinjati pisati i nastaviti. Počinjati pisati vrlo često znači biti duboko odan nekolicini drugova koji od tebe traže sve veća i veća iskušenja. Nije li to uspešan beg od profanog i osrednjeg u literaturi?

Šabački biograf Oskara Daviča konstatovao je Davičovu biografiju pretežno iz Davičovih stihova i izjava (intervjua). Kad ovo pišem imam pred sobom knjigu Vladimira Jovičića pod naslovom Zemljaci¹) koja blago nijansira odnos šabačkih Beograđana: Oskara Daviča, Milorada Panića-Surepa, Dragana Simića i Mileta Stankovića prema gradu u kome su proveli najranije detinjstvo. Rašireno je mišljenje da su Šapčani lukavi, pronicljivi, duhoviti, stameni, ali i vezani za Beograd više nego građani neke druge provincije. U kulturnom pogledu Šabac je grad prve čitaonice u Srbiji, grad mnogih listova i časopisa, uglednih ljudi, inače bogat, utonuo u savsko blato i šašu kao i njegova hiljadugodišnja, neinpozantna, zapuštena turska tvrđava, bedem otomanskog carstva – Zaslon. Sava je tu široka i razlivena
, kao da je više ruinirala srednjoevropsku obalu od balkanske, uz koju se prikovalo nekoliko desetina ulica Davičovog detinjstva². Mnogi smatraju da je to grad u leksičkom pogledu bujan i da su ljudi u njemu negovali hrpe prebijenih, istošenih, nagomilanih, izvrnutih reči koje su pravi cvetnjak za pesničku delatnost modernog smera u kojoj se podrazumeva proširivanje srpskohrvatskog leksičkog fonda do eksplozije, u kojoj se prvo raspadaju gramatički zakoni metra i ritmike, pa onda traverze građanskog komoditeta i morala.
Rekosmo da je Davičova biografija oskudna. Ona se temelji na autobiografiji koju je Delo donelo aprila 1963.godine sa autobiografijama Antonija Isakovića, Dobrice Ćosića, Desanke Maksimović, Dušana Radovića pod naslovom Pisci o sebi. Ona ne pruža iscrpne podatke: nekoliko fragmenata iz porodičnog života, istina duhovotih, ali za koje ne znamo da li su se stvarno dogodili. Jedan takav „skeč“ iz šabačkog detinjstva Oskara Daviča govori nam da je Davičov ujak recitovao svojoj sestri, Davičovoj majci, stihove koje je Davičo prisluškivao jednom ispod stola, i tako prisluškujući tuđe stihove dodao svoje, nelogične i aritmične, što smatra temeljom svoga početništva. Ta aritmija izgledala je simbolična i opravdana iz perspektive koja odvaja Oskara Daviča od njegovih ranih radova.
Što se tiče Davičovih izjava koje je davao o sebi, one se, obzirom da se odnose na različite delove njegovog života i rada, razlikuju po tonu i karakteru. One koje se odnose na njegovo detinjstvo, dečaštvo i mladost, sve do 1932. godine, podsećaju na priče iz Tolstojeve istoimene trilogije, a izjave posle robije, na koju je prispeo iz Bihaća, kao sekretar partijske organizacije, posle provale jednog člana organizacije, kasnije izbačenog iz KPJ, zgusnute su, konkretne, bez lakog, neobaveznog nijansiranja. Detalji skoro sasvim otpadaju. U njima nema ničeg zabavnog.
Davičove izjave za štampu poznate su jer su akcione, jer se odnose na žive književne situacije. On je javno, pred svima, ugrožavajući ionako ugrožene temelje građanske književnosti pisao svoju biografiju: od dela do intervjua, od intervjua do odbrane i tako dalje.
Svaka njegova izjava doživljava komentarisanja i preštampavanja. Sve je Marko Ristić uradio kao esejista, pokrećući goruća pitanja jugoslovenske i evropske inteligencije, to je Davičo nadopunjavao izjavama, izazivajući iste reakcije. Naša kulturna javnost u toku trideset pa i pedeset godina unazad reagovala je ma kako da je bio povređen nnjen integritet. Zbog toga su oba ova pisca nailazila na iste reakcije, bez obzira na forme kroz koje su izražavala svoj revolt na postojeću situaciju. Tako su se, ako izuzmemo godine koje razdvajaju ova dva pisca i stimulanse koji su uslovljavali njihov rad, našli na istoj liniji iako se njihova, tako da kažem, tehnika pisanja samo neznatnim delom dodiruje.
Daviču intelektualizam nikada nije bio blizak. On se uvek osećao piscem proleterom koji je prihvatio marksizam kao jedinu mogućnost spoznaje sveta i društva. Brzo se osposobio za profesora i za revolucionara, mnogo brže nego što je postao pisac. U njemu kao čoveku postojalo je nešto što je druge nedovoljno vuklo da se zalažu za njegove radove. Kada se pogledaju listovi i časopisi u kojima je mladi Davičo objavljivao, najčešće su to bile publikacije prezrele književnosti, završene u jednoj fazi. S njim je predratni nadrealizam završavao svoju predratnu akciju, s njim je Krleža, objavljujući u Pečatu, ušao u jednu od svojih poslednjih predratnih književnih avantura, posle koje će, tokom rata, mistički položiti ruku na svoje dnevnike o ružama i Erazmu Roterdamskom. S njim će Naša stvarnost naći svoju angažovanu poeziju, a njegovi savremenici Đorđe Jovanović i Đorđe Kostić dobrog saborca i istomišljenika. Uvučen je u književnu akciju šireg obima pre nego što je bio spreman za nju. Jedva da je išta dobio od toga. Ostao je bez književnih i materijalnih priznanja i pesničkog ugleda u širem smislu reči. Ali, mada je tiho ulazio u književnost u vreme kada je izgledalo nemoguće ma šta krupno učiniti, on iz nje uprkos nedaćama ličnog života nije nikada više izašao.
Uoči prvog svetskog rata Davičo će navršiti pet godina, a uoči drugog trideset. Rano će diplomirati, u dvadeset prvoj godini života, i tražiti posao³. U Beogradu se nalazi od 1919. godine. Prvi rad će objaviti 1925. godine u časopisu kolege Đorđa Jovanovića, mlađeg od njega godinu dana. Šta su mogli ondašnji šesnaestogodišnjaci najbolje ćemo se uveriti ako prelistamo Okna, sitan, neugledan, poluprivatan časopis bez fizionomije i trajnih ostvarenja. Ni u jednoj istoriji literature šesnaestogodišnjaci nisu napravili časopis, ali je velika sreća da su ga imali, jer je bankrot njihove publikacije veće iskustvo nego njeno pokretanje. Đorđe Jovanović sa Oknima bankrotira odmah, gaseći neuglednu crvenu lampicu pred reflektorima vremena koja je obasjavala defetistički nemir i manir dvadesetih godina. Kod nas su se u to vreme raspremale tamnice za masovan priliv političkih zatvorenika, a u svetu su dovršavali svoj književni opus Gorki, Jesenjin, Drajzer, Sinkler. Kod nas, Gligorić već otvara sudnicu, Andrić je nekako, po njemu, isplivao na površinu. Dadaizam već ima istoriju. Nadrealističke oluje su se uveliko osećale u Beogradu. Marko Ristić ima za sobom precizne sudove o svim književnim pojavama veka i već se, uz Krležu, oseća kao čovek koji ozbiljno utiče na dalji proces srpskohrvatske književnosti. Dok je Milan Bogdanović stidljivo čeprkao po književnosti od Dubrovčana do modernih, ova dvojica su integrisala novija dostignuća u svetu. Još 1920. godine istaknuto je mišljenje, razumese, štampano u Putevima 1924, da je položaj i duh naše književnosti posle rata, „posle Skerlića“, sasvim nov, da su pale ideje, forme i kanoni. U svakom slučaju, sa još mnogo više primera moglo bi se pokazati da je u doba prvog objavljivanja rada Oskara Daviča književnost izlazila na šire i modernije puteve i da je njen uticaj bio širi nego što se to moglo očekivati. Sve je imala osim onih koji će njen smisao i duh još čvršće povezati sa budućnošću.
Nema iz te perspektive od pola stoleća i više unazad izgleda prirodno da defetističku literaturu odmeni revolucionarna. Prvi Davičovi radovi su revolucionarni dvojako: u kniževnom smislu i u smislu opredelenja samog autora. Pre rata ta revolucionarnost izgledala je sasvim drukčije. Prvi Davičov rad malo ko da pominje. Iščeprkao ga je Eli Finci za tekst Krležine enciklopedije. Taj prvi rad objavljen u Oknima nosi naslov Ka mansardi i deli Daviča dugi niz godina od vremena kad će kritičari za njega reći da je socijalni pesnik, da piše socijalnu poeziju.
Ka mansardi je patetična pripovedna reportaža u kojoj se njen junak, razume se gladan, sentimentalno veže za radnika koji stanuje na mansardi. Video se u takvom Daviču više čitalac Maksima Gorkog koji će u poeziji kojekako i drugovati s njim, ali će u naše vreme, kad bude pisao prozu, zaboraviti da ga je čitao „na ruskom“, kako je to u vreme Davičovog skojevanja bilo u modi. Ali poezija nije što i proza. Usavršavajući je, upuštajući se, naime, preko nje u sva duhovna raspoloženja i struje, uvek podređujući stihove da služe njemu i sredini za koju su pisani, na Davičovom predratnom književnom putu postoje vidljivi zaokreti, kao ni kod jednog drugog pisca koji se ikada javio u našoj književnosti. Rani i pozni radovi su međusobno gotovo neuporedivi. Ne vidim ni velike sličnosti između pojedinih rodova. Put od čistih automatskih tekstova do poezije Detinjstva i Mladosti, a naročito Brodoloma i Hane, za svakog drugog pesnika izgledao bi vratoloman. Za pravog nadrealistu, onog koji potpisuje Položaj nadrealizma u društvenom procesu, koji se može smatrati jednim od naših manifesta, taj put morao bi izgledati kao gubljenje nadrealističke časti, ali ne i revolucionarnih pozicija.
Bez ikakvog uspeha sa Oknima, Davičo 1926. godine odlazi u Pariz: tada je kafanica „Rotonda“, centar svetskog kulturnog prevrata, već postala građanski zanimljiva institucija. Jedno je izvesno: u Pariz se, naime u pravi Pariz nije moglo ići bez preporuka Kaulija, Erenberga, Ristića, Pabla Nerude itd., dakle onih intelektualaca koji su kulturno prevratničke pariske ideje doneli u svoje zemlje. Sudeći po svemu, Davičo je išao tamo da studira francuski jezik, da bi dve godine po povratku iz Pariza na vreme diplomirao mlad, veoma mlad – u dvadeset i prvoj godini. Književnost za to vreme u domovini nije baš pravila gigantske korake, ako se izuzme uspon Miroslava Krleže. Nicali su časopisi kao što su Mitropanov sokolaški Južni pregled u Skoplju. Nova literatura, Livadićeva Hrvatska revija u Zagrebu, buržoasko-demokratski Život i rad u Beogradu itd. Zabeleženo je, kao izraz javne naklonosti za tu svrhu knjige, treće izdanje Krklečeve Srebrne ceste, dvesta deveto izdanje Gorskog vijenca, uspeh Kosovskih božura (danas sasvim zaboravljene knjige), prevodi japanske, indijske, asirske književnosti, prevodi Blejka. To su godine, kako se „omaklo“ jednom ondašnjem recenzentu konzervativnog Letopisa Matice Srpske, „opadanje levičarskih struja u našoj književnosti za koju se kaže da je vrlo tiha i nešto umorna“. U građanskom smislu reči život je normalizovan. Pisci ulaze u sastav državnih diplomatskih misija. Osim nekolicine, među kojima se ističe Gligorić i Bogdanović, izgleda kao da niko ne vodi računa o knjigama. Tada se pojavila Kolajna Tina Ujevića i Čuvari sveta St. Vinavera, za koga se piše da „nikada i nimalo nije ćifta, ali nije ni pesnik“. Rade Dreinac će objaviti knjigu Bandit i pesnik, Aleksandar Vučo Krov nad prozorom; „mlad, inteligentan i bogat Beograđanin“ – pisali su povodom toga, a povodom Korena vida kazaće se da su „mondenski karpis i ambicija“. Za knjigu Bez mere recenzent kaže: „Knjiga g. Ristića predstavlja čist snobizam, jer je naša književnost prebrodila dane krajnjeg ludila i poze“ (M. M. Pešić: Život i rad, 1928. str. 547). I tako dalje. Davičo je bio svestan svih tih okolnosti u kojima se nalazi pisac sa svojom knjigom. On je sve to gledao izbliza i moralo mu se nametnuti pitanje, isto ono koje okupira današnje pesnike, naročito sledbenike Oskara Daviča, mlađe od njega punih trideset godina: knjige su tu, ali šta dalje?
Počinjati pisati i nastaviti. Počinjati pisati vrlo često znači biti duboko odan nekolicini drugova koji od tebe traže sve veća i veća iskušenja. Nije li to uspešan beg od profanog i osrednjeg u literaturi?
Nadrealizam je u Beogradu predstavljao bedem otpora građanskim strujama koje su mladim ljudima izgledale lažne. Ma koja od tih građanskih struja da je posvetila više pažnje političkoj ekonomiji i psihologiji (psihoanalizi) imala bi sigurno veliki broj mladih ljudi na svojoj strani. Obe te nauke samouvereno su govorile, svaka za sebe i svaka svojom terminologijom, najčešće o perspektivama savremenog društva. I to isključivo novim perspektivama. Teoretičari nadrealizma koji su taj pokret doveli do usijanja, doveli su ga spojevima tih dveju nauka, iako one jedna za drugu u istoriji kulture nisu pokazivale nikakav interes. Izgleda da je to prvi i jedini put da politička nauka i psihologija nađu dodirne tačke preko posebnog medijuma koji je dobio ime nadrealizam i koji se bavio, kada je to trebalo da kažu, isključivo literaturom, ali svoje pristalice i simpatizere slao je na sve novootvorene političke frontove protiv fašizma u svetu. Samo se time mogu objasniti mnoge Davičove lirske devijacije od automatskog teksta do jesenjinovskih sumornih raspoloženja, karakterističnih naročito na onim mestima sa krčmom, gde se žali da je sam, da je „bez ljubavi bolestan“, ili u Uranku gde se obraća Veri:

Reci jesi li ti ta naprsla drška glasa,
Vero, sestrice plava, izbijeno gnezdo reči,
je l’ osmeh ono crveno što bižu čopori pasa
je l’ proleće to što se može
kao meso
nožem seći?

Ipak, iz svega se moglo nazreti da je duh vremena senčen rukom talentovanih pojedinaca, uprkos nevremenu.
Mi smo do sada govorili kako se Davičo, probijao kroz vreme. Mi nismo daleko od tog vremena da nam mnoge stvari neće biti i bliže nego što meni izgledaju. Čitav jedan kompleks međunarodnih događaja, koji su buržoasku Jugoslaviju ljuljali iz temelja kao pomahnitala bura udaljenu korablju, duboko je kosnuo mladu generaciju. Bilo je to doba nacionalne restauracije po planovima srpskohrvatske i slovenačke buržoazije. Prvi svetski rat se zaboravljao kao institucija koja je donela generalske činove i prihode. Veliki kompleks problema iz te epohe baš zato što ima masu živih svedoka neće još biti za izvesno vreme istorijski ozbiljno obrađen. Davičo je mlad počeo da svedoči o svom vremenu. I ne samo on, svi literati tridesetih godina postaju osetljivi na događaje. Manifest našeg nadrealizma su dokumenti odnosa prema građanskom stadijumu svesti i odličan rezonator svih društvenih zbivanja. Takav jedan manifest potpisao je i Oskar Davičo sa Dušanom Matićem i Đorđem Kostićem. Dijalektički materijalizam je za pisca brošure Položaj nadrealizma u društvenom procesu tajni magnet koji je privlačio sve progresivne snage u Jugoslaviji, a za nadrealiste najteže pitanje iz psihoanalize. Da, iz psihoanalize. Valjalo je u podrume svesti silaziti sa nečim konkretnim. No, marksistima koji se nisu bavili literaturom već problemima organizovanja masa uvek su svest i podsvest mogle izgledati kao jedan vid odlaganja problema revolucije. Zbog toga, upotreba dijalektičkog materijalizma kod nadrealista praktičarima izgleda sumnjiva. Takozvana leva književnost pre rata otvoreno je i ljubomorno gunđala na svojatanja nadrealizma Marksova i Lenjinova imena. Nadrealizam se uvek osećao ispravnim u tom pogledu pre svega zato jer je primer imao snažnu parisku komunističku orijentaciju tamnošnjih šefova, nadrealizma, a u Beogradu je kao očigledan aktivitet stalno vršena kritika građanskog duhovnog nivoa. Dok se razvija otvoreni processumnje između nadrealizma i leve struje Davičo je već imao objavljene nadrealističke sveske u Tragovima, Četiri strane i Anatomiji. Zahvaljujući tim objavljenim radovima ime mu se pominje, istina stidljivo ali ne bez značaja, uz ljude sa kojima se druži i na koje prenosi jedan deo odgovornosti jer su svi isti – automatizovani bez mere i ostataka. Prelistavajući svu literaturu koja se mogla naći o nadrealističkom Daviču ne može se kazati da su recenzenti bili bar u početku, narogušeni na njega, niti da su ga blatili kao Vuča i Ristića. Čak se kaže: „G. Oskar Davičo u svome penušavom fragmentu iz Rastkovih Zapisa i pesmi Brodolom sa nekom svečanom dečjom radošću, uz veliku gipkost, korača po snovima raskošno ukrašenim gde se oseća pritajeno žuborenje ruku, čudesnih vetrova na dlanu, pretskazanje za tužnu nevinu radost u velikoj ulici pod kapijom zalutale noći u ovom vrisku ljudskoga mesa u ovom toplom, tako toplom kutku sna, bez ivica i padanja“. (Slobodan V. Kršić).
Ali ima jedan čovek koji Tragovima nije bio zadovoljan, a čije je mišljenje imalo presudnu ulogu u svim nadrealizma. Taj čovek je bio Marko Ristić. U svojoj belešci o publikacijama 50 u Evropi i Tragovima Ristić je prema mladim nadrealistima bio bezobzirno kratak, škrt u pohvali. Sve što je imao da kaže o poeziji Tragova sažeo je u nekoliko rečenica. On je kazao da su njihovi stihovi primena i praktika jedne „moderne mehanike“, da su nadrealisti automatizovani, da iz njih izbija neopredeljiva i opšta, odnosno zajednička atmosfera. To ipak neće smetati da se Davičo osamostali u Anatomiji kao nadrealista. Da pođe, dakle, jedno vreme putem koji će biti najteži.
Anatomija iz više razloga ima pravo na izraz „samostalna knjiga“. U njoj će biti nagoveštene mnoge Davičove kasnije literarne mogućnosti.
Iako neujednačena po vrednosti i „razumljivosti“ pojednih mesta, Anatomija nam otkriva onog „varljivog“ Daviča koji će promeniti niz formi kako bi došao do zadovoljavajućih izraza. Zar to najbolje ne govori ovaj fragment, u kome pesnik lišava rečenicu njenog mogućeg sjaja:
„Ali teško se sebi veruje i gle lakše mi je kad sam stoka. A kad čoveka i sebe primetim da hodam i visim mesnato na kostima mudro viknem: Opsena. Drugi me pod drugim perspektivama gaze i ja ih znam kao glavobolju. Laž i to! Bolje se valjati kao kamen bez svesti. Falsifikat! Ma što bilo pružam se uz konopac koji nerazvijen leži u kotarici“. (Anatomija – izdanje nadrealista – Beograd 1930.god. – štampano u 60 primeraka).
Iz tih rečenica razviće se Davičo onakav kakav nema posle svih njegovih promena izgleda: pesnik revolta i pobune, ovde još nerazvijene, ali prisutne.
„Večno prokleti pratimo odjek neželjenih koraka po mreži razapetoj na svima kartama i kozjim stazama ... Razbalavljeno je to življenje na zgrušanim brdima i oblacima čija je stvarnost tuga usred grudi, u srcu u kome je sve dobro i iz koga sve može kao dim da iskulja“. (str. 26-27).
I još jedan kvalitet Oskara Daviča koji će se osetiti u kasnijoj njgeovoj poeziji, interes za šokantno, nalazi se već u Anatomiji:
„Crnci će te pojesti jer je devojka rođena u Kambriji, daleko od pošte i cigara, ona plače u kovitlac i za tri žandara: havaja, havaja“. (Anatomija, str. 28.).
Pri kraju Anatomije Davičo će zaključiti svoj nadrealistički bunt sa za njega karakterističnim optimizmom:
„Svi dokumenti treba da se spale i da se živi i umire od šale“.
Ako se izuzme Položaj nadrealizma u društvenom procesu, grupna knjiga gde je Davičo manifestovao i nekako doveo u red svoj teoretski odnos prema društvenom procesu više nego prema poeziji, videće se da je on ovim završio jedan period svog književnog rada.
Kada je Davičo pisao o svom prvom susretu sa Krležom 1937. godine, kada je po partijskom zadatku trebalo da ga odvede do Moše Pijade (Krleža je tada za Daviča bio pojam i mit revolucionarne književnosti), reći će da je dva puta započinjao u literaturi: pre i posle „lepoglavskog i mitrovačkog hijatusa“.
Mi smo o Davičovom prvom započinjanju već rekli nešto. Brošura Položaj nadrealizma u društvenom procesu koliko je Davičova i koliko je važna za njega isto toliko je i tuđa, važna za istoriju nadrealizma. Brošura je imala većeg odjeka nego Tragovi i Anatomija. Smatrane je preobražajem i novom pozicijom nadrealizma. Tin Ujević je pisao da se i on slaže sa nekim postavkama te grupe, ali nadrealisti se po njemu prpošno titraju filozofemima i svojim neobičnim razborom gase vulkane. „Oni su puni mudrovanja i neiscrpni u umnim doskočicama“. Jedan od najvećih jugoslovenskih pesnika tada je već bio formirao svoje metafizičke poglede na svet i napori koje je vršio nadrealizam, a u njegovom podmlađenom krugu Oskar Davičo, naročito manifestativni nadrealistički dokumenti bili su Tinu Ujeviću potpuno strani. Sama ta činjenica da se prihvati da kako tako razbistri svoj odnos prema pesničkim manifestima novoga doba govori nam da je Ujević video u nadrealizmu osetnog takmaca, ali i nadrealisti su u njemu imali dobrog saradnika i pesničkog uzora. Ne bi bilo bez osnove ispitati Tinov kasniji uticaj na najbolje pesme Oskara Daviča, napisane u njegovoj predratnoj fazi. Zo je ono drugo Davičovo započinjanje koje nema mnogo dodirnih tačaka sa nadrealizmom. Jedna od glavnih spona ostala je knjiga Položaj nadrealizma u društvenom procesu. Iako je Davičo, oslobodivši se automatizma napravio snažan zaokret, on ostaje vezan za pojedina mesta iz zajedničke brošure iz 1932. godine.
Ako je morao da menja formu u poeziji, koju je, uostalom, u Anatomiji tražio, ako je morao da menja objekte inspiracije – on nije promenio u suštini odnos prema poeziji, naime, nije promenio shvatanje funkcije poezije u društvu. Naprotiv, učinio je svoju poeziju funkcionalnijom prihvativši se nekih tema koje su za nadrealizam bile periferne i prilagođavajući te teme približava se mnogo ličnijem izrazu. Malo je koji pisac u istoriji literature imao tako dalekovidne programe na umu, koji neće ništa izgubiti ako nova dela donose nove senzibilitete. Na 65. strani Položaja nadrealizma Davičo, Matić i Kostić će napisati da je klasna borba postala osnovna koordinata i seme pesničke kritičke misli. Nije mi poznato kakve će komentare izazvati ova brošura u policiji¼, ali ona je u svakom slučaju podsticala angažman i suprotstavljanja buržoaskim snagama. Odležavši pet godina robijeº. Davičo nije mogao da koriguje svoje književne stavove kroz polemike i programe, kao što je bilo u modi. Jasno je stajalo u Položaju nadrealizma:
„Oslobođenje čoveka ići će i preko nas“.Potrebe oslobođenja čoveka Daviču su nalagale i davale odrešene ruke da se do rata, ali u velikoj žurbi jer je stalno bio pod prismotrom policije, intenzivnije bavi poezijom. Pesme koje je 1937. godine objavio u Našoj stvarnosti i koje će kasnije uneti u knjigu Pesama 1938. godine potiskuju u drugi plan nadrealističke pokuse. Za njih se više ne može kazati ono što je Ristić pisao povodom Tragova. To je pozicija lične inspiracije, ličnog detinjstva, lične mladosti. Odmah da istaknemo: ova knjiga njegovoh pesama smatraće se socijalnom poezijom i naići će na baspoštedne kritike, kao što je ona u Pravdi (26. marta 1938. godine) koja Daviču poriče svaku poetsku vrednost. Tako Davičo u svom drugom predratnom drangu kod kritike nije imao sreće. Mnogi će na strani leve književnosti isticati za pozitivno, pa i Ognjen Prica, Davičov prijatelj sa robije, to što se Davičo oslobodio nadrealističke ekspoziture, ali ta kritika u žurbi vremena nije bila sposobna da izvrši dublju analizu njegove najuzbudljivije knjige, ako posmatramo Daviča kao pisca koji dan-danas ne prestaje da uzbuđuje javnost. Posle rata Davičo će se hrabriti čas Pesmama, čas Anatomijom i započinjati nove cikluse i nove zbirke, unoseći odistinski nemir i usijavajuću atmosferu kao malo ko u poeziji, sticati učenike i kompilatore kao niko u našoj književnosti, uvek ostavljajući svoj književni opus otvorenim za nove akcije, bežeći ispod svake razumne dogme a služeći verno definicijama iz 1932. godine kada mu ponestane hrabrosti. Uprkos svemu, Davičo će Pesmama iz Naše stvarnosti i Hanom iz Pečata (1939.) ostati pesnik neprolazne vrednosti. U žurbi onih godina to se nije primetilo, a ako je i bilo lepih reči za Oskara Daviča bilo ih je više zato što je on pokazao interes za socijalno. Da se htelo, moglo se videti u kolikoj je meri Davičo već u Položaju nadrealizma bio socijalno orijentisan i da taj program u celini neće nikada moći da pesnički ostvari. Odlike ove pesničke faze Oskara Daviča su uglavnom: ogroman lirski raspon od dečije uobrazilje do žalopojke za drugom, nošenje socijalno i ideološki opredeljenim duhom od raznih ljubavnih strofa do sumornosti i razočarenja, od najvedrijih igara reči do dugih strofa bez ritma i nade. Možda je tu – niti pobijamo niti dokazujemo, niti mnogo držimo do takvog metoda – neka strofa ili pesmica Tina Ujevića u onoj i onolikoj meri koliko je Davičo prisutan u čitavoj posleratnoj srpskohrvatskoj poeziji.
Pomenusmo s početka Tolstojevu trilogiju Detinjstvo, Dečaštvo i Mladost. Da Davičo nije imao život pun nedaća, da se nije na vreme i bez kolebanja politički opredelio, da nije zbog toga osuđivan, verovatno bi njegova knjiga pesama dobila oblik prepevavanja te Tolstojeve trilogije sa finim psihološkim obrtima, studijama, autoposmatranjem, kao što i jesu u neku ruku Davičovi ciklusi Detinjstvo, Mladost pa i Brodolom. Kod Tolstoja život ulazi kroz širom otvorena vrata i prelama se u duši deteta, dečaka, odnosno mladića. Ta otvorena duša zlo i gorčinu života ne prima još u prvom njenom značenju, već u značenju koje odgovara prolaznom, jedva uhvatljivoj dobi čoveka. Ali, primajući sa godinama stvari u njihovim pravim značenjima, Davičo će kroz čitav svoj opus zadržati ton jedne vrste žalopojke za nastradalim drugovima, isti ton kao i u Detinjstvu za izgubljenim zavičajem i familijom. U tom pogledu, za Davičove žalopojke najkarakterističnija je jedna od prvih pesama te vrste, ona iz ciklusa Detinjstva koja se odnosi na dedovu smrt:

Tada je mrak u ljudima zaplakao
i ljudi s njim u mraku plakali
svu noć me san nije dotakao

Kasnije će Davičo slično pevati, sve do Flore (1955.), o drugovima sa robije, o njihovim stradanjima, o obešenim nepoznatim partizanima, o svim ljudima koji su bezgrešno i večno stradali. On je svoje motive iz Detinjstva oslobodio jedne vrste detinje naivnosti i šarma da bi ih razvio u smislu čovekoljublja svih onih koji pate, stradaju ili su izgubili živote u borbi za slobodu. Hanu smo učili napamet i prepisivali, smatrajući je zaštićenom od svih promena vremena koje hara podjednakom snagom po dušama nas svih. Hanu je pisala ruka isto tako nadarena kao i ruka pesnika Sante Marije della salute. Davičo je sa Hanom postao klasik naše poezije i nama se činilo da je to bilo veoma davno, mada će Davičo zbaciti sa sebe sve akademske ogrtače koje zaslužuje i upadati u nove bitke koje su za poeziju povedene. Ali o tome drugi put. Maksim Gorki će u Mojim univerzitetima napisati na jednom mestu da je veoma rano shvatio da čovek stvara njegovo suprotstavljanje sredini koja ga okružuje. Nije li to i Davičo rano shvatio? Veoma rano – i čitavu poeziju podredio je tom shvatanju. Pošavši u nju iz nadrealizma kao jednog vida otpora prema postojećem, izgradio je svoj stil, a u najblistavija ostvarenja tog stila ubrajaju se i Hana i neke pesme iz Detinjstva. Sa Hanom objavljenom u Krležinom Pečatu, Davičo je završio svoj predratni opus. U mutne godine rata ušao je sa nezaboravnim ostvarenjem. U teškim časovima usamljenosti recitovaće ga Marko Ristić, u čijem Hacer tiempu pod datumom 29. 11. 1940. stoji kratko: Davičo u Beogradu zbog smrti očeve. – Ušao je u tridesetu. Rat samo što nije izbio.
.......................................

¹ Vladimir Jovičić: Zemljaci – Dom omladine – Šabac 1965.
² Oskar Davičo je rođen 18.januara 1909. godine u činovničkoj porodici. Otac Nisim, zvani Nidža, sitni činovnik – majka domaćica.
³ Isteran iz gimnazije zbog sukoba sa rabinom – verskim učiteljem – gimnaziju nastavlja privatno završavajući dva razreda za jednu godinu.
¼ U fondu Narodne biblioteke iz Beograda na ovoj knjizi je pored pečata Narodne biblioteke utisnut i pečat Državnog tužilaštva za grad Beograd. Verovatno je knjiga prethodno bila vlasništvo nimalo bezazlene institucije.
º Davičo je zapao u zatvor 1932. godine kao komunista, sekretar partijske ćelije u Bihaću. Provokator Ćuić ga je prokazao.



OSTOJA KISIĆ

Нема коментара:

Постави коментар

Шта народ прича?

Шта народ прича?
Слушате ли? ослушкујте мало боље, пажљивије...

Архива чланака

Ознаке - претраживање ове локације

‚19347 "Далеко сунце" и - далеко од сунца „Savremena ćirilica 2014“ 00000033 00006 00007 000105 000106 000117 000126 000128 000137 00014 000152 000153 000175 000176 000192 000195 000196 000197 000223 000225 000226 000237 000246 000260 000262 00027 000271 00029 000294 00030 000307 000311 000314 000315 000317 000321 000325 000327 000328 000329 000330 000338 000346 000360 00038 000382 000383 000385 000386 000391 000395 000403 000409 000411 000415 00042 000423 000429 000435 000454 000455 000456 000470 000485 000489 00049 000490 000505 000506 000518 000528 000530 000533 000549 00055 000550 000563 000572 000577 000578 000591 000599 000600 000605 000608 00061 00063 000630 000633 000635 000637 000642 000644 00065 000650 000651 00066 000669 000683 000684 000689 00069 000704 00071 000713 000716 000723 000724 000726 000729 000738 00074 000744 00076 000768 000772 000780 000789 000791 000797 000798 000846 00085 000851 000863 000888 000910 00093 000942 000943 000952 000953 000958 000959 000986 000987 000989 000990 001005 001008 001021 001052 001069 001072 001093 001094 001095 001117 001119 001120 001121 001138 001141 001161 001212 001214 001215 001221 001225 001252 001260 001261 001296 001299 001304 001309 001310 001321 001325 001340 001345 001366 001372 001375 001377 001391 001407 001408 001409 001413 001414 001441 001449 001455 01481 01484 01496 01501 01503 01504 01520 01522 01527 01528 01532 01538 01546 01591 01596 01603 01608 01610 01616 01622 01630 01656 01658 01664 01697 01706 01714 01716 01718 01721 01726 01727 01741 01747 01753 01756 01763 01772 01782 01786 01791 01830 01836 01844 01849 01855 01865 01870 01884 01885 01893 01898 01910 01927 01931 01936 01957 01958 01959 01961 01967 01968 01969 01977 01978 01980 01982 01987 01989 01991 01996 01998 01999 02000 02007 02016 02031 02039 02040 02047 02082 02092 02139 02182 02194 02217 02218 02219 02220 02222 02228 02230 02233 02240 02249 02264 18876 18882 18891 18895 18902 18905 18906 18909 18922 18935 18936 18938 18939 18940 18941 18942 18944 18945 18947 18949 18950 18955 18956 18959 18988 18999 19 711 19 722 19 726 19 733 19 734 19 736 19 747 19 749 19 754 19 759 19 762 19 765 19 769 19 776 19 787 19 790 19 792 19 798 19 802 19 814 19 831 19 833 19 835 19 854 19 855 19 856 19 872 19 879 19 888 19 892 19 906 19 907 19 915 19 916 19 926 19 930 19 936 19 953 19 955 19 956 19 957 19 962 19 987 19 990 19 995 19 996 19 998 19004 19005 19011 19013 19018 19021 19025 19028 19043 19045 19047 19048 19063 19064 19065 19066 19067 19088 19090 19091 19093 19095 19097 19099 19104 19110 19113 19114 19160 19172 19175 19182 19186 19190 19194 19195 19196 19197 19198 19199 19200 19203 19207 19211 19216 19219 19222 19223 19224 19226 19233 19235 19236 19239 19242 19253 19260 19262 19265 19266 19267 19268 19269 19274 19281 19283 19284 19285 19287 19291 19302 19303 19311 19312 19313 19315 19320 19322 19328 19329 19330 19332 19334 19335 19337 19339 19344 19345 19346 19353 19354 19356 19358 19372 19376 19382 19388 19390 19398 19403 19405 19407 19411 19412 19414 19418 19427 19432 19433 19435 19436 19437 19446 19462 19487 19493 19498 19500 19502 19510 19513 19526 19531 19532 19535 19542 19545 19564 19565 19566 19570 19574 19614 19620 19622 19626 19630 19631 19635 19653 19657 19675 19676 19678 19696 19700 19704 20. 003 20.002 2314 2317 2327 2337 2338 2339 2351 2368 2371 2375 2382 2403 2409 2430 2444 2445 2447 2465 2475 2488 2492 2500 2503 2532 2533 2541 2548 2550 ааа аб Басара Бистра вода у којој се виде многе жабе Борис Субашић вв ввв ггг Геџа Добрица Ћосић ЕЗ 000003 Зорица Јанакова Из бележница песника итд... Јагодина јаничари Јованка Броз Коментари комунистички писац ЛеЗ ЛеЗ 0000003 ЛеЗ 00000035 ЛеЗ 00000151 ЛеЗ 00000152 ЛеЗ 00000153 ЛеЗ 00000156 ЛеЗ 00000157 ЛеЗ 00000158 ЛеЗ 00000159 ЛеЗ 00000160 ЛеЗ 00000161 ЛеЗ 00000162 ЛеЗ 00000163 ЛеЗ 00000164 ЛеЗ 00000165 ЛеЗ 00000166 ЛеЗ 00000167 ЛеЗ 00000168 ЛеЗ 00000169 ЛеЗ 00000170 ЛеЗ 00000323 ЛеЗ 0001301 ЛеЗ 0001302 ЛеЗ 0001303 ЛеЗ 0001304 ЛеЗ 0001305 ЛеЗ 0001306 ЛеЗ 0001307 ЛеЗ 0001308 ЛеЗ 0001309 ЛеЗ 0001310 ЛеЗ 0002620 ЛеЗ 0002621 ЛеЗ 0002772 ЛеЗ 0002984 ЛеЗ 0003125 ЛеЗ 0004855 ЛеЗ 0004875 ЛеЗ 0005703 ЛеЗ 0006085 ЛеЗ 0006930 ЛеЗ 0006934 ЛеЗ 0006937 ЛеЗ 0006955 ЛеЗ 0007054 ЛеЗ 0007088 ЛеЗ 0007726 ЛеЗ 0007961 ЛеЗ 0008741 ЛеЗ 0008973 ЛеЗ 0009052 ЛеЗ 0009709 ЛеЗ 0010407 ЛеЗ 0010608 ЛеЗ 0010613 ЛеЗ 0010614 ЛеЗ 0010632 ЛеЗ 0011002 ЛеЗ 0011003 ЛеЗ 0011004 ЛеЗ 0011005 ЛеЗ 0011006 ЛеЗ 0011007 ЛеЗ 0011008 ЛеЗ 0011009 ЛеЗ 0011010 ЛеЗ 0011011 ЛеЗ 0011012 ЛеЗ 0011013 ЛеЗ 0011014 ЛеЗ 0011015 ЛеЗ 0011017 ЛеЗ 0011018 ЛеЗ 0011019 ЛеЗ 0011020 ЛеЗ 0011021 ЛеЗ 0011022 ЛеЗ 0013515 ЛеЗ 0013516 ЛеЗ 0013517 ЛеЗ 0013521 ЛеЗ 0013522 ЛеЗ 0013523 ЛеЗ 0013524 ЛеЗ 0013525 ЛеЗ 0013528 ЛеЗ 0013530 ЛеЗ 0013545 ЛеЗ 0013558 ЛеЗ 0013559 ЛеЗ 0013561 ЛеЗ 0013565 ЛеЗ 0013595 ЛеЗ 0013616 ЛеЗ 0013617 ЛеЗ 0013620 ЛеЗ 0013621 ЛеЗ 0013732 ЛеЗ 0013737 ЛеЗ 0013797 ЛеЗ 0013810 ЛеЗ 0013819 ЛеЗ 0013825 ЛеЗ 0013827 ЛеЗ 0013828 ЛеЗ 0013829 ЛеЗ 0013842 ЛеЗ 0013859 ЛеЗ 0013873 ЛеЗ 0013892 ЛеЗ 0013913 ЛеЗ 0013927 ЛеЗ 0013948 ЛеЗ 0013949 ЛеЗ 0013950 ЛеЗ 0013959 ЛеЗ 0013960 ЛеЗ 0013961 ЛеЗ 0013962 ЛеЗ 0013972 ЛеЗ 0013973 ЛеЗ 0014002 ЛеЗ 0014003 ЛеЗ 0014004 ЛеЗ 0014005 ЛеЗ 0014006 ЛеЗ 0014007 ЛеЗ 0014008 ЛеЗ 0014009 ЛеЗ 0014010 ЛеЗ 0014011 ЛеЗ 0014012 ЛеЗ 0014013 ЛеЗ 0014014 ЛеЗ 0014029 ЛеЗ 0014030 ЛеЗ 0014039 ЛеЗ 0014040 ЛеЗ 0014041 ЛеЗ 0014048 ЛеЗ 0014060 ЛеЗ 0014061 ЛеЗ 0014062 ЛеЗ 0014088 ЛеЗ 0014089 ЛеЗ 0014094 ЛеЗ 0014095 ЛеЗ 0014098 ЛеЗ 0014104 ЛеЗ 0014271 ЛеЗ 0014272 ЛеЗ 0014567 ЛеЗ 0014568 ЛеЗ 0014861 ЛеЗ 0014862 ЛеЗ 0014871 ЛеЗ 0014880 ЛеЗ 0014893 ЛеЗ 0014920 ЛеЗ 0014921 ЛеЗ 0014933 ЛеЗ 0014952 ЛеЗ 0014953 ЛеЗ 0014962 ЛеЗ 0014991 ЛеЗ 0014992 ЛеЗ 0015000 ЛеЗ 0015003 ЛеЗ 0015004 ЛеЗ 0015012 ЛеЗ 0015021 ЛеЗ 0015023 ЛеЗ 0015033 ЛеЗ 0015035 ЛеЗ 0015053 ЛеЗ 0015060 ЛеЗ 0015090 ЛеЗ 0015100 ЛеЗ 0015116 ЛеЗ 0015122 ЛеЗ 0015123 ЛеЗ 0015124 ЛеЗ 0015162 ЛеЗ 0015170 ЛеЗ 0015174 ЛеЗ 0015185 ЛеЗ 0015221 ЛеЗ 0015258 ЛеЗ 0015270 ЛеЗ 0015291 ЛеЗ 0015310 ЛеЗ 0015313 ЛеЗ 0015318 ЛеЗ 0015328 ЛеЗ 0015333 ЛеЗ 0015338 ЛеЗ 0015341 ЛеЗ 0015349 ЛеЗ 0015356 ЛеЗ 0015357 ЛеЗ 0015362 ЛеЗ 0015374 ЛеЗ 0015380 ЛеЗ 0015394 ЛеЗ 0015402 ЛеЗ 0015406 ЛеЗ 0015422 ЛеЗ 0015432 ЛеЗ 0015442 ЛеЗ 0015443 ЛеЗ 0015444 ЛеЗ 0015445 ЛеЗ 0015454 ЛеЗ 0015459 ЛеЗ 0015463 ЛеЗ 0015467 ЛеЗ 0015470 ЛеЗ 0015478 ЛеЗ 0015485 ЛеЗ 0015492 ЛеЗ 0015519 ЛеЗ 0015704 ЛеЗ 0015705 ЛеЗ 0015706 ЛеЗ 0015707 ЛеЗ 0015709 ЛеЗ 0015717 ЛеЗ 0015720 ЛеЗ 0015721 ЛеЗ 0015722 ЛеЗ 0015739 ЛеЗ 0015747 ЛеЗ 0015759 ЛеЗ 0015772 ЛеЗ 0015795 ЛеЗ 0015796 ЛеЗ 0015797 ЛеЗ 0015813 ЛеЗ 0015819 ЛеЗ 0015826 ЛеЗ 0015827 ЛеЗ 0015828 ЛеЗ 0015829 ЛеЗ 0015831 ЛеЗ 0015832 ЛеЗ 0015833 ЛеЗ 0015834 ЛеЗ 0015835 ЛеЗ 0015836 ЛеЗ 0015837 ЛеЗ 0015838 ЛеЗ 0015843 ЛеЗ 0015850 ЛеЗ 0015853 ЛеЗ 0015861 ЛеЗ 0015874 ЛеЗ 0015877 ЛеЗ 0015882 ЛеЗ 0015888 ЛеЗ 0015896 ЛеЗ 0015904 ЛеЗ 0015906 ЛеЗ 0015907 ЛеЗ 0015918 ЛеЗ 0015923 ЛеЗ 0015926 ЛеЗ 0015928 ЛеЗ 0015935 ЛеЗ 0015942 ЛеЗ 0015943 ЛеЗ 0015946 ЛеЗ 0015947 ЛеЗ 0015948 ЛеЗ 0015949 ЛеЗ 0015952 ЛеЗ 0015953 ЛеЗ 0015956 ЛеЗ 0015957 ЛеЗ 0015958 ЛеЗ 0015959 ЛеЗ 0015960 ЛеЗ 0015961 ЛеЗ 0015962 ЛеЗ 0015964 ЛеЗ 0015965 ЛеЗ 0015966 ЛеЗ 0015967 ЛеЗ 0015980 ЛеЗ 0015981 ЛеЗ 0015982 ЛеЗ 0015983 ЛеЗ 0015988 ЛеЗ 0015996 ЛеЗ 0015997 ЛеЗ 0015999 ЛеЗ 0016005 ЛеЗ 0016007 ЛеЗ 0016011 ЛеЗ 0016024 ЛеЗ 0016029 ЛеЗ 0016044 ЛеЗ 0016054 ЛеЗ 0016055 ЛеЗ 0016064 ЛеЗ 0016066 ЛеЗ 0016067 ЛеЗ 0016068 ЛеЗ 0016074 ЛеЗ 0016077 ЛеЗ 0016082 ЛеЗ 0016090 ЛеЗ 0016094 ЛеЗ 0016109 ЛеЗ 0016110 ЛеЗ 0016111 ЛеЗ 0016112 ЛеЗ 0016117 ЛеЗ 0016119 ЛеЗ 0016120 ЛеЗ 0016124 ЛеЗ 0016125 ЛеЗ 0016126 ЛеЗ 0016127 ЛеЗ 0016132 ЛеЗ 0016133 ЛеЗ 0016134 ЛеЗ 0016137 ЛеЗ 0016142 ЛеЗ 0016143 ЛеЗ 0016144 ЛеЗ 0016148 ЛеЗ 0016149 ЛеЗ 0016156 ЛеЗ 0016172 ЛеЗ 0016183 ЛеЗ 0016184 ЛеЗ 0016185 ЛеЗ 0016187 ЛеЗ 0016191 ЛеЗ 0016192 ЛеЗ 0016203 ЛеЗ 0016204 ЛеЗ 0016205 ЛеЗ 0016222 ЛеЗ 0016223 ЛеЗ 0016243 ЛеЗ 0016244 ЛеЗ 0016252 ЛеЗ 0016253 ЛеЗ 0016254 ЛеЗ 0016255 ЛеЗ 0016256 ЛеЗ 0016257 ЛеЗ 0016266 ЛеЗ 0016276 ЛеЗ 0016283 ЛеЗ 0016284 ЛеЗ 0016300 ЛеЗ 0016307 ЛеЗ 0016315 ЛеЗ 0016316 ЛеЗ 0016317 ЛеЗ 0016318 ЛеЗ 0016319 ЛеЗ 0016320 ЛеЗ 0016321 ЛеЗ 0016322 ЛеЗ 0016323 ЛеЗ 0016335 ЛеЗ 0016364 ЛеЗ 0016385 ЛеЗ 0016387 ЛеЗ 0016388 ЛеЗ 0016394 ЛеЗ 0016396 ЛеЗ 0016397 ЛеЗ 0016404 ЛеЗ 0016411 ЛеЗ 0016421 ЛеЗ 0016422 ЛеЗ 0016432 ЛеЗ 0016435 ЛеЗ 0016436 ЛеЗ 0016437 ЛеЗ 0016438 ЛеЗ 0016439 ЛеЗ 0016443 ЛеЗ 0016446 ЛеЗ 0016447 ЛеЗ 0016448 ЛеЗ 0016458 ЛеЗ 0016461 ЛеЗ 0016462 ЛеЗ 0016463 ЛеЗ 0016464 ЛеЗ 0016465 ЛеЗ 0016466 ЛеЗ 0016467 ЛеЗ 0016468 ЛеЗ 0016469 ЛеЗ 0016470 ЛеЗ 0016471 ЛеЗ 0016472 ЛеЗ 0016473 ЛеЗ 0016474 ЛеЗ 0016475 ЛеЗ 0016482 ЛеЗ 0016486 ЛеЗ 0016487 ЛеЗ 0016492 ЛеЗ 0016493 ЛеЗ 0016498 ЛеЗ 0016509 ЛеЗ 0016510 ЛеЗ 0016511 ЛеЗ 0016513 ЛеЗ 0016515 ЛеЗ 0016518 ЛеЗ 0016519 ЛеЗ 0016520 ЛеЗ 0016521 ЛеЗ 0016523 ЛеЗ 0016524 ЛеЗ 0016525 ЛеЗ 0016526 ЛеЗ 0016527 ЛеЗ 0016528 ЛеЗ 0016533 ЛеЗ 0016534 ЛеЗ 0016535 ЛеЗ 0016536 ЛеЗ 0016537 ЛеЗ 0016539 ЛеЗ 0016540 ЛеЗ 0016543 ЛеЗ 0016544 ЛеЗ 0016550 ЛеЗ 0016561 ЛеЗ 0016562 ЛеЗ 0016564 ЛеЗ 0016565 ЛеЗ 0016566 ЛеЗ 0016567 ЛеЗ 0016578 ЛеЗ 0016594 ЛеЗ 0016605 ЛеЗ 0016611 ЛеЗ 0016612 ЛеЗ 0016613 ЛеЗ 0016619 ЛеЗ 0016620 ЛеЗ 0016621 ЛеЗ 0016622 ЛеЗ 0016625 ЛеЗ 0016626 ЛеЗ 0016627 ЛеЗ 0016630 ЛеЗ 0016634 ЛеЗ 0016643 ЛеЗ 0016647 ЛеЗ 0016654 ЛеЗ 0016655 ЛеЗ 0016662 ЛеЗ 0016663 ЛеЗ 0016664 ЛеЗ 0016673 ЛеЗ 0016679 ЛеЗ 0016689 ЛеЗ 0016690 ЛеЗ 0016691 ЛеЗ 0016692 ЛеЗ 0016693 ЛеЗ 0016694 ЛеЗ 0016695 ЛеЗ 0016697 ЛеЗ 0016698 ЛеЗ 0016699 ЛеЗ 0016700 ЛеЗ 0016703 ЛеЗ 0016704 ЛеЗ 0016708 ЛеЗ 0017015 ЛеЗ 0017021 ЛеЗ 0017024 ЛеЗ 0017025 ЛеЗ 0017026 ЛеЗ 0017027 ЛеЗ 0017028 ЛеЗ 0017032 ЛеЗ 0017033 ЛеЗ 0017034 ЛеЗ 0017035 ЛеЗ 0017036 ЛеЗ 0017037 ЛеЗ 0017038 ЛеЗ 0017039 ЛеЗ 0017041 ЛеЗ 0017043 ЛеЗ 0017044 ЛеЗ 0017045 ЛеЗ 0017046 ЛеЗ 0017049 ЛеЗ 0017050 ЛеЗ 0017056 ЛеЗ 0017057 ЛеЗ 0017063 ЛеЗ 0017085 ЛеЗ 0017098 ЛеЗ 0017116 ЛеЗ 0017117 ЛеЗ 0017118 ЛеЗ 0017132 ЛеЗ 0017140 ЛеЗ 0017155 ЛеЗ 0017156 ЛеЗ 0017159 ЛеЗ 0017161 ЛеЗ 0017165 ЛеЗ 0017177 ЛеЗ 0017187 ЛеЗ 0017190 ЛеЗ 0017191 ЛеЗ 0017195 ЛеЗ 0017196 ЛеЗ 0017197 ЛеЗ 0017198 ЛеЗ 0017199 ЛеЗ 0017200 ЛеЗ 0017209 ЛеЗ 0017213 ЛеЗ 0017214 ЛеЗ 0017215 ЛеЗ 0017216 ЛеЗ 0017218 ЛеЗ 0017224 ЛеЗ 0017227 ЛеЗ 0017228 ЛеЗ 0017229 ЛеЗ 0017230 ЛеЗ 0017231 ЛеЗ 0017233 ЛеЗ 0017234 ЛеЗ 0017237 ЛеЗ 0017239 ЛеЗ 0017241 ЛеЗ 0017242 ЛеЗ 0017244 ЛеЗ 0017245 ЛеЗ 0017257 ЛеЗ 0017258 ЛеЗ 0017259 ЛеЗ 0017260 ЛеЗ 0017261 ЛеЗ 0017262 ЛеЗ 0017263 ЛеЗ 0017264 ЛеЗ 0017265 ЛеЗ 0017267 ЛеЗ 0017268 ЛеЗ 0017270 ЛеЗ 0017271 ЛеЗ 0017273 ЛеЗ 0017274 ЛеЗ 0017276 ЛеЗ 0017277 ЛеЗ 0017278 ЛеЗ 0017279 ЛеЗ 0017280 ЛеЗ 0017281 ЛеЗ 0017282 ЛеЗ 0017283 ЛеЗ 0017284 ЛеЗ 0017285 ЛеЗ 0017286 ЛеЗ 0017287 ЛеЗ 0017288 ЛеЗ 0017291 ЛеЗ 0017292 ЛеЗ 0017296 ЛеЗ 0017297 ЛеЗ 0017299 ЛеЗ 0017303 ЛеЗ 0017304 ЛеЗ 0017318 ЛеЗ 0017319 ЛеЗ 0017320 ЛеЗ 0017338 ЛеЗ 0017344 ЛеЗ 0017349 ЛеЗ 0017377 ЛеЗ 0017382 ЛеЗ 0017383 ЛеЗ 0017384 ЛеЗ 0017385 ЛеЗ 0017405 ЛеЗ 0017412 ЛеЗ 0017413 ЛеЗ 0017424 ЛеЗ 0017437 ЛеЗ 0017440 ЛеЗ 0017456 ЛеЗ 0017459 ЛеЗ 0017460 ЛеЗ 0017465 ЛеЗ 0017466 ЛеЗ 0017467 ЛеЗ 0017468 ЛеЗ 0017470 ЛеЗ 0017471 ЛеЗ 0017489 ЛеЗ 0017494 ЛеЗ 0017496 ЛеЗ 0017498 ЛеЗ 0017505 ЛеЗ 0017513 ЛеЗ 0017514 ЛеЗ 0017515 ЛеЗ 0017519 ЛеЗ 0017524 ЛеЗ 0017531 ЛеЗ 0017535 ЛеЗ 0017544 ЛеЗ 0017545 ЛеЗ 0017546 ЛеЗ 0017553 ЛеЗ 0017558 ЛеЗ 0017559 ЛеЗ 0017560 ЛеЗ 0017561 ЛеЗ 0017562 ЛеЗ 0017563 ЛеЗ 0017564 ЛеЗ 0017565 ЛеЗ 0017568 ЛеЗ 0017569 ЛеЗ 0017577 ЛеЗ 0017582 ЛеЗ 0017583 ЛеЗ 0017586 ЛеЗ 0017588 ЛеЗ 0017589 ЛеЗ 0017590 ЛеЗ 0017591 ЛеЗ 0017596 ЛеЗ 0017598 ЛеЗ 0017599 ЛеЗ 0017600 ЛеЗ 0017606 ЛеЗ 0017608 ЛеЗ 0017609 ЛеЗ 0017610 ЛеЗ 0017612 ЛеЗ 0017613 ЛеЗ 0017614 ЛеЗ 0017615 ЛеЗ 0017616 ЛеЗ 0017619 ЛеЗ 0017620 ЛеЗ 0017621 ЛеЗ 0017622 ЛеЗ 0017624 ЛеЗ 0017625 ЛеЗ 0017626 ЛеЗ 0017627 ЛеЗ 0017629 ЛеЗ 0017631 ЛеЗ 0017633 ЛеЗ 0017639 ЛеЗ 0017640 ЛеЗ 0017642 ЛеЗ 0017643 ЛеЗ 0017644 ЛеЗ 0017645 ЛеЗ 0017646 ЛеЗ 0017647 ЛеЗ 0017648 ЛеЗ 0017649 ЛеЗ 0017650 ЛеЗ 0017652 ЛеЗ 0017653 ЛеЗ 0017654 ЛеЗ 0017655 ЛеЗ 0017656 ЛеЗ 0017657 ЛеЗ 0017658 ЛеЗ 0017659 ЛеЗ 0017661 ЛеЗ 0017662 ЛеЗ 0017663 ЛеЗ 0017665 ЛеЗ 0017667 ЛеЗ 0017670 ЛеЗ 0017673 ЛеЗ 0017676 ЛеЗ 0017677 ЛеЗ 0017678 ЛеЗ 0017682 ЛеЗ 0017683 ЛеЗ 0017690 ЛеЗ 0017691 ЛеЗ 0017697 ЛеЗ 0017698 ЛеЗ 0017710 ЛеЗ 0017718 ЛеЗ 0017733 ЛеЗ 0017738 ЛеЗ 0017743 ЛеЗ 0017748 ЛеЗ 0017760 ЛеЗ 0017761 ЛеЗ 0017765 ЛеЗ 0017767 ЛеЗ 0017772 ЛеЗ 0017774 ЛеЗ 0017776 ЛеЗ 0017778 ЛеЗ 0017782 ЛеЗ 0017783 ЛеЗ 0017784 ЛеЗ 0017785 ЛеЗ 0017788 ЛеЗ 0017803 ЛеЗ 0017808 ЛеЗ 0017813 ЛеЗ 0017821 ЛеЗ 0017823 ЛеЗ 0017824 ЛеЗ 0017826 ЛеЗ 0017828 ЛеЗ 0017831 ЛеЗ 0017832 ЛеЗ 0017833 ЛеЗ 0017836 ЛеЗ 0017838 ЛеЗ 0017866 ЛеЗ 0017881 ЛеЗ 0017882 ЛеЗ 0017887 ЛеЗ 0017888 ЛеЗ 0017891 ЛеЗ 0017892 ЛеЗ 0017897 ЛеЗ 0017900 ЛеЗ 0017906 ЛеЗ 0017907 ЛеЗ 0017910 ЛеЗ 0017912 ЛеЗ 0017915 ЛеЗ 0017917 ЛеЗ 0017919 ЛеЗ 0017920 ЛеЗ 0017921 ЛеЗ 0017924 ЛеЗ 0017925 ЛеЗ 0017927 ЛеЗ 0017942 ЛеЗ 0017944 ЛеЗ 0017946 ЛеЗ 0017948 ЛеЗ 0017953 ЛеЗ 0017955 ЛеЗ 0017957 ЛеЗ 0017968 ЛеЗ 0017969 ЛеЗ 0017974 ЛеЗ 0017977 ЛеЗ 0017978 ЛеЗ 0017979 ЛеЗ 0017981 ЛеЗ 0017989 ЛеЗ 0017992 ЛеЗ 0017993 ЛеЗ 0018000 ЛеЗ 0018005 ЛеЗ 0018010 ЛеЗ 0018015 ЛеЗ 0018016 ЛеЗ 0018024 ЛеЗ 0018025 ЛеЗ 0018034 ЛеЗ 0018036 ЛеЗ 0018044 ЛеЗ 0018046 ЛеЗ 0018056 ЛеЗ 0018059 ЛеЗ 0018067 ЛеЗ 0018073 ЛеЗ 0018074 ЛеЗ 0018075 ЛеЗ 0018076 ЛеЗ 0018077 ЛеЗ 0018078 ЛеЗ 0018079 ЛеЗ 0018082 ЛеЗ 0018083 ЛеЗ 0018086 ЛеЗ 0018088 ЛеЗ 0018095 ЛеЗ 0018100 ЛеЗ 0018111 ЛеЗ 0018117 ЛеЗ 0018118 ЛеЗ 0018119 ЛеЗ 0018120 ЛеЗ 0018132 ЛеЗ 0018136 ЛеЗ 0018138 ЛеЗ 0018140 ЛеЗ 0018141 ЛеЗ 0018142 ЛеЗ 0018162 ЛеЗ 0018177 ЛеЗ 0018179 ЛеЗ 0018181 ЛеЗ 0018182 ЛеЗ 0018187 ЛеЗ 0018189 ЛеЗ 0018190 ЛеЗ 0018195 ЛеЗ 0018199 ЛеЗ 0018202 ЛеЗ 0018210 ЛеЗ 0018211 ЛеЗ 0018212 ЛеЗ 0018213 ЛеЗ 0018219 ЛеЗ 0018224 ЛеЗ 0018226 ЛеЗ 0018228 ЛеЗ 0018230 ЛеЗ 0018232 ЛеЗ 0018235 ЛеЗ 0018236 ЛеЗ 0018237 ЛеЗ 0018244 ЛеЗ 0018247 ЛеЗ 0018248 ЛеЗ 0018254 ЛеЗ 0018255 ЛеЗ 0018265 ЛеЗ 0018266 ЛеЗ 0018268 ЛеЗ 0018275 ЛеЗ 0018278 ЛеЗ 0018284 ЛеЗ 0018285 ЛеЗ 0018291 ЛеЗ 0018294 ЛеЗ 0018309 ЛеЗ 0018313 ЛеЗ 0018318 ЛеЗ 0018321 ЛеЗ 0018322 ЛеЗ 0018323 ЛеЗ 0018324 ЛеЗ 0018326 ЛеЗ 0018336 ЛеЗ 0018339 ЛеЗ 0018342 ЛеЗ 0018347 ЛеЗ 0018348 ЛеЗ 0018350 ЛеЗ 0018353 ЛеЗ 0018354 ЛеЗ 0018355 ЛеЗ 0018359 ЛеЗ 0018363 ЛеЗ 0018368 ЛеЗ 0018369 ЛеЗ 0018370 ЛеЗ 0018372 ЛеЗ 0018373 ЛеЗ 0018380 ЛеЗ 0018381 ЛеЗ 0018384 ЛеЗ 0018385 ЛеЗ 0018387 ЛеЗ 0018389 ЛеЗ 0018391 ЛеЗ 0018392 ЛеЗ 0018397 ЛеЗ 0018409 ЛеЗ 0018415 ЛеЗ 0018421 ЛеЗ 0018423 ЛеЗ 0018424 ЛеЗ 0018425 ЛеЗ 0018438 ЛеЗ 0018439 ЛеЗ 0018447 ЛеЗ 0018449 ЛеЗ 0018454 ЛеЗ 0018456 ЛеЗ 0018457 ЛеЗ 0018458 ЛеЗ 0018461 ЛеЗ 0018462 ЛеЗ 0018463 ЛеЗ 0018466 ЛеЗ 0018468 ЛеЗ 0018469 ЛеЗ 0018470 ЛеЗ 0018472 ЛеЗ 0018473 ЛеЗ 0018478 ЛеЗ 0018479 ЛеЗ 0018490 ЛеЗ 0018503 ЛеЗ 0018505 ЛеЗ 0018507 ЛеЗ 0018508 ЛеЗ 0018509 ЛеЗ 0018510 ЛеЗ 0018511 ЛеЗ 0018517 ЛеЗ 0018527 ЛеЗ 0018534 ЛеЗ 0018536 ЛеЗ 0018540 ЛеЗ 0018546 ЛеЗ 0018553 ЛеЗ 0018558 ЛеЗ 0018559 ЛеЗ 0018563 ЛеЗ 0018567 ЛеЗ 0018569 ЛеЗ 0018570 ЛеЗ 0018571 ЛеЗ 0018572 ЛеЗ 0018575 ЛеЗ 0018578 ЛеЗ 0018579 ЛеЗ 0018580 ЛеЗ 0018582 ЛеЗ 0018585 ЛеЗ 0018587 ЛеЗ 0018588 ЛеЗ 0018592 ЛеЗ 0018597 ЛеЗ 0018598 ЛеЗ 0018600 ЛеЗ 0018606 ЛеЗ 0018608 ЛеЗ 0018610 ЛеЗ 0018611 ЛеЗ 0018615 ЛеЗ 00186233 ЛеЗ 00186234 ЛеЗ 00186244 ЛеЗ 00186247 ЛеЗ 0018629 ЛеЗ 0018656 ЛеЗ 0018666 ЛеЗ 0018671 ЛеЗ 0018674 ЛеЗ 0018675 ЛеЗ 0018676 ЛеЗ 0018682 ЛеЗ 0018693 ЛеЗ 0018694 ЛеЗ 0018704 ЛеЗ 0018717 ЛеЗ 0018718 ЛеЗ 0018719 ЛеЗ 0018721 ЛеЗ 0018722 ЛеЗ 0018723 ЛеЗ 0018725 ЛеЗ 0018727 ЛеЗ 0018728 ЛеЗ 0018730 ЛеЗ 0018733 ЛеЗ 0018734 ЛеЗ 0018735 ЛеЗ 0018737 ЛеЗ 0018743 ЛеЗ 0018746 ЛеЗ 0018747 ЛеЗ 0018756 ЛеЗ 0018764 ЛеЗ 0018770 ЛеЗ 0018772 ЛеЗ 0018774 ЛеЗ 0018781 ЛеЗ 0018785 ЛеЗ 0018789 ЛеЗ 0018791 ЛеЗ 0018794 ЛеЗ 0018811 ЛеЗ 0018821 ЛеЗ 0018827 ЛеЗ 0018829 ЛеЗ 0018833 ЛеЗ 0018837 ЛеЗ 0018838 ЛеЗ 0018846 ЛеЗ 0018861 ЛеЗ 0018862 ЛеЗ 0018863 ЛеЗ 0018864 Мигуел де Сервантес Милован Данојлић Мирослав Тодоровић Момчило Павловић Музеј и Архив Арчибалда Рајса На пети поглед наметани писци Неке неистине али и муке Добрице Ћосића нобелова награда по трећи пут Политика Превара за Нобела или Како ли је Добрици? Разобличавање лажи Сведочанство Српска књижевна задруга српске заблуде те Тито Титов бункер Тумачење поезије Ћосић Уводна песма поетске прозе Отварање Уопште није виц Цитат члан групе ЗАВЕТИНЕ Запис Чудо у Луковској Бањи aaa ab Amerika Apel spasitelja Bajata tema Četiri fusnote Mirka Kovača o... Čeztvrti svetski rat Edvard Bernajs EZ 0000008 EZ 000005 ggg grafički dizajner i tipograf iz Beograda... Kako se to radi u Srbiji? Konačan raspis / Radivoj Šajtinac Nikola Kostić (36) Novosti Politika Propaganda Pseudonim "Gedža" PUŠKIN I BRONZANI VITEZ. Komentari Sergej Glazjev Tитови наследници Vladimir Putin vvv